Zagađenje zraka u okolini postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, na mjestu i blizini kanalizacijskih šahtova, crpnih stanica i septičkih jama te unutar nekih industrijskih pogona i njihovog okruženja, čest je problem suvremenog čovjekovog djelovanja.
Glavni zagađivači zraka na području spomenutih postrojenja su tioli (merkaptani) i sumporovodik (H₂S). Pojavljuju se također indoli, skatoli i amini. Zahvaljujući normama o zaštiti čovjekove okoline, nužno je primjenjivati rješenja za eliminaciju zagađivača zraka.
Na svim mjestima u okruženju gdje se stvaraju neugodni mirisi, najčešće uzrokovani prisustvom sumporovodika, ugrađuju se kemijski sustavi filtracije zraka pomoću suhog granulata, koji se mogu precizno prilagoditi koncentraciji onečišćivača kao i protocima zraka. Osim njihove visoke učinkovitosti treba istaknuti i niske troškove rada i održavanja.
