OBNAVLJAJTE RASHLADNE I PODMAZIVAČKE MEDIJE U INDUSTRIJI, UMJESTO DA IH ČESTO ZAMJENJUJETE!
Čovjeka često u životu tako zarobe navike, da mu postanu kočnica daljnjem napredovanju!
Ponekad i iz neznanja i iz navike čovjek radi poznate stvari na poznati način, iako gledano sa gospodarskog i ekološkog motrišta, takva rješenja već odavno nisu opravdana niti prihvatljiva. Prvo pitanje koje refleksno postavljamo sami sebi gledajući istrošeni stari proizvod je “baciti” ili “popravljati” ?. Tako se ponašamo i sa rashladnim i podmazivačkim medijima, kada izgube svoja vitalna uporabna svojstva, kada postanu kontaminirani mehaničkim onečišćenjem, stranim plivajućim uljem, mikroorganizmima… Bilo da je riječ o mineralnim uljima, različitim tipovima emulzija, reznom ulju, vodenim kupkama, spremnike strojeva najčešće jednostavno ispraznimo i u njih nadomjestimo novo punjenje. Na svu sreću, razdoblje “pražnjenja i zbrinjavanja na divlje”, na način “sve u odvod ili obližnju rijeku” je već odavno prošlo. Danas se otpadom gospodari. Za to su dostupni odgovarajući postupci oporabe, u skladu sa važećim zakonima, što pak generira dodatne troškove. Tu se nameće novo pitanje. Kako smanjiti količinu stvaranja otpada tijekom proizvodnog procesa? Može biti da je to pitanje suprotstavljeno interesima stratega politike gospodarenja otpadom, ali je sigurno u izravnom interesu korisnika medija, odnosno prerađivača.
Ponekad i iz neznanja i iz navike čovjek radi poznate stvari na poznati način, iako gledano sa gospodarskog i ekološkog motrišta, takva rješenja već odavno nisu opravdana niti prihvatljiva. Prvo pitanje koje refleksno postavljamo sami sebi gledajući istrošeni stari proizvod je “baciti” ili “popravljati” ?. Tako se ponašamo i sa rashladnim i podmazivačkim medijima, kada izgube svoja vitalna uporabna svojstva, kada postanu kontaminirani mehaničkim onečišćenjem, stranim plivajućim uljem, mikroorganizmima… Bilo da je riječ o mineralnim uljima, različitim tipovima emulzija, reznom ulju, vodenim kupkama, spremnike strojeva najčešće jednostavno ispraznimo i u njih nadomjestimo novo punjenje. Na svu sreću, razdoblje “pražnjenja i zbrinjavanja na divlje”, na način “sve u odvod ili obližnju rijeku” je već odavno prošlo. Danas se otpadom gospodari. Za to su dostupni odgovarajući postupci oporabe, u skladu sa važećim zakonima, što pak generira dodatne troškove. Tu se nameće novo pitanje. Kako smanjiti količinu stvaranja otpada tijekom proizvodnog procesa? Može biti da je to pitanje suprotstavljeno interesima stratega politike gospodarenja otpadom, ali je sigurno u izravnom interesu korisnika medija, odnosno prerađivača.